Milena Pavlović Barili „pramajka srpskog dizajna“: Kako je Karađorđeva potomkinja umetnošću osvojila svet

Milena Pavlović Barili „pramajka srpskog dizajna“: Kako je Karađorđeva potomkinja umetnošću osvojila svet

4 јула, 2023 0 By aleksandra

Autor: Tanjug

Maja Herman Sekulić nedavno je u Bolonji i Parmi s uspehom predstavila svoj roman „Devet života Milene Pavlović Barili“ koji je u prevodu na italijanski dobio nagradu za najbolji strani roman. Ona kaže da je i pre pisanja te knjige na poziv Fondacije Barili, „odavno osećala dublju bliskost“ sa umetnicom, koja ju je „uvek zanimala, intrigirala“.

„Pre pregovora o pisanju knjige preselila sam se u Njujorku u ulicu preko puta zgrade u kojoj je dugo živela. Išle smo istim ulicama, pored istih izloga. Kad sam počela da pišem često sam prolazila pored ulaza u njenu zgradu i hotela ‘Plaza’ u kome je provela poslednje veče“, rekla je Herman Sekulić.

Iako joj je arhiv fondacije bio otvoren i imala je pristup svemu što ju je interesovalo, Herman Sekulić je shvatila, kao kad je pisala knjigu o Nikoli Tesli, da joj „nisu potrebne prašnjave arhive“, jer je „dovoljno usisala sve moguće činjenice i podatke“. 

U knjizi se orijentisala na godine u Njujorku gde je Pavlović Barili (1909-1945) doživela ogroman uspeh, koji je još uvek neprevaziđen, jer nijedan naš umetnik potom nije kao ona radio naslovnicu modnog časopisa “Vog“ (Vogue).

Herman Sekulić je navela da je njena knjiga „multižanrovski postpostmoderni roman“, koji počinje kao dokumentaristička proza, a posle toga prati tok svesti Palvović Barili, gde pokušava ući „što dublje u njenu psihu“.

U jednoj recenziji knjige je ocenjeno da je uspela dati najdublji portret psihe savremene žene u srpskoj književnosti, a Herman Sekulić je dodala da je bila pozitivno iznenađena reakcijama mnogih čitateljki, koje su pronašle u tome.

„To je veliki kompliment za autora. Mene je to iznenadilo, mislila sam da je Milena imala neobičan život, ali posle takvog odziva žena, shvatila sam da je to u stvari priča o savremenoj ženi, koja sama probija svoj put i doživljava uspeh i apoteozu. Nalazi sama svoj identitet“, navela je književnica.

Milena Pavlović Barili se polako „vraća u Italiju“

Primetivši da je borba za ravnopravnost žena i dalje veoma prisutna, bez obzira što su se izborile za mnogo toga, Herman Sekulić je upozorila da i danas ima poraznih stvari, kao činjenica da je Srpskoj akademiji nauka umetnosti (SANU) možda manje žena nego u vreme Pavlović Barili.

„Pre nekoliko godina bila sam u prvom krugu i nisam prošla ( u SANU). Nisam mogla. Tamo je nema otvorenog glasanja. Ali tadašnji predsednik (SANU) Vlada Kostić mi je objasnio. Bio je apsolutno za to da ima što više žena, ali da ih sad ima mnogo manje nego dvadesetih, tridesetih godina“, navela je Herman Sekulić.

Herman Sekulić je podsetila da je Pavlović Barili kod nas bila do kraja pedeseth godina skrajnuta, ali je kasnije naišla na dobar prijem i danas ima svoje ulice i poštanske marke, dok se u svetu i danas malo govori o njoj.
Herman Sekulić je nedavno imala promocije italijanskog izdanja „Devet života Milene Pavlović Barili“ u Parmi i Bolonji, gde su se pojavili potomci porodice Barili koji su bili oduševljeni njenom u Italiji nagrađivanom knjigom.
„Polako zahvaljujući nagradi i izuzetno toplom prijemu u Italiji počinje da se vraća njeno ime, koja je tridesetih godina bila jedna od novih nada italijanske umetnosti. Bila je prisutna u časopisima, imala je velike izložbe u Veneciji i Rimu i objavljivala pesme u raznim časopisima“, podsetila je književnica.

Prema njenim rečima, Pavlović Barili je bila svojevremeno „poznata u najvećim kulturnim centrima sveta, Rimu, Parizu, Njujorku“.

Paralele sa Endijem Vorholom

Herman Sekulić je otkrila paralele između života i rada Pavlović Barili i oca pop umetnosti Endija Vorhola (Andy Warhol 1926-1987), koga je imala priliku da upozna i da ga upita da li zna nešto o jugoslovenskoj umetnosti.

VELIČINA TEKSTAAaAa

Maja Herman Sekulić nedavno je u Bolonji i Parmi s uspehom predstavila svoj roman „Devet života Milene Pavlović Barili“ koji je u prevodu na italijanski dobio nagradu za najbolji strani roman. Ona kaže da je i pre pisanja te knjige na poziv Fondacije Barili, „odavno osećala dublju bliskost“ sa umetnicom, koja ju je „uvek zanimala, intrigirala“.

„Pre pregovora o pisanju knjige preselila sam se u Njujorku u ulicu preko puta zgrade u kojoj je dugo živela. Išle smo istim ulicama, pored istih izloga. Kad sam počela da pišem često sam prolazila pored ulaza u njenu zgradu i hotela ‘Plaza’ u kome je provela poslednje veče“, rekla je Herman Sekulić.

Iako joj je arhiv fondacije bio otvoren i imala je pristup svemu što ju je interesovalo, Herman Sekulić je shvatila, kao kad je pisala knjigu o Nikoli Tesli, da joj „nisu potrebne prašnjave arhive“, jer je „dovoljno usisala sve moguće činjenice i podatke“. 

 

U knjizi se orijentisala na godine u Njujorku gde je Pavlović Barili (1909-1945) doživela ogroman uspeh, koji je još uvek neprevaziđen, jer nijedan naš umetnik potom nije kao ona radio naslovnicu modnog časopisa “Vog“ (Vogue).

Herman Sekulić je navela da je njena knjiga „multižanrovski postpostmoderni roman“, koji počinje kao dokumentaristička proza, a posle toga prati tok svesti Palvović Barili, gde pokušava ući „što dublje u njenu psihu“.

U jednoj recenziji knjige je ocenjeno da je uspela dati najdublji portret psihe savremene žene u srpskoj književnosti, a Herman Sekulić je dodala da je bila pozitivno iznenađena reakcijama mnogih čitateljki, koje su pronašle u tome.

„To je veliki kompliment za autora. Mene je to iznenadilo, mislila sam da je Milena imala neobičan život, ali posle takvog odziva žena, shvatila sam da je to u stvari priča o savremenoj ženi, koja sama probija svoj put i doživljava uspeh i apoteozu. Nalazi sama svoj identitet“, navela je književnica.

POVEZANE VESTI

Maja Gojković: Milena Pavlović Barili je naša Frida Kalo

Omaž velikoj Mileni Pavlović Barili: Izložba „Jedna slikarka, 15 fotografa, 30 umetničkih dela“

Milena Pavlović Barili se polako „vraća u Italiju“

Primetivši da je borba za ravnopravnost žena i dalje veoma prisutna, bez obzira što su se izborile za mnogo toga, Herman Sekulić je upozorila da i danas ima poraznih stvari, kao činjenica da je Srpskoj akademiji nauka umetnosti (SANU) možda manje žena nego u vreme Pavlović Barili.

„Pre nekoliko godina bila sam u prvom krugu i nisam prošla ( u SANU). Nisam mogla. Tamo je nema otvorenog glasanja. Ali tadašnji predsednik (SANU) Vlada Kostić mi je objasnio. Bio je apsolutno za to da ima što više žena, ali da ih sad ima mnogo manje nego dvadesetih, tridesetih godina“, navela je Herman Sekulić.

 

Herman Sekulić je podsetila da je Pavlović Barili kod nas bila do kraja pedeseth godina skrajnuta, ali je kasnije naišla na dobar prijem i danas ima svoje ulice i poštanske marke, dok se u svetu i danas malo govori o njoj.

Herman Sekulić je nedavno imala promocije italijanskog izdanja „Devet života Milene Pavlović Barili“ u Parmi i Bolonji, gde su se pojavili potomci porodice Barili koji su bili oduševljeni njenom u Italiji nagrađivanom knjigom.

„Polako zahvaljujući nagradi i izuzetno toplom prijemu u Italiji počinje da se vraća njeno ime, koja je tridesetih godina bila jedna od novih nada italijanske umetnosti. Bila je prisutna u časopisima, imala je velike izložbe u Veneciji i Rimu i objavljivala pesme u raznim časopisima“, podsetila je književnica.

Prema njenim rečima, Pavlović Barili je bila svojevremeno „poznata u najvećim kulturnim centrima sveta, Rimu, Parizu, Njujorku“.

Paralele sa Endijem Vorholom

Herman Sekulić je otkrila paralele između života i rada Pavlović Barili i oca pop umetnosti Endija Vorhola (Andy Warhol 1926-1987), koga je imala priliku da upozna i da ga upita da li zna nešto o jugoslovenskoj umetnosti.

POVEZANE VESTI

Osam slikarki koje su obeležile istoriju umetnosti, ali i borbu za veća prava žena

„Velikanke srpske kulture“ u Domu Jevrema Grujića: Šta o njima znamo, a šta nam je skrivano?

„Rekao je – ne. Onda sam rekla da li je čuo za Milenu iz Voga? Rekao je: ‘Ne znam, nisam siguran’. Podsetila sam ga da je kao tinejdžer uzimao Vog od svoje majke i precrtavao, vežbao se na Vogu. Onda je rekao: ‘Pa, onda verovatno da jesam'“, navela je Herman Sekulić.

Prema njenim rečima, paralele su i to da su oboje karijeru u Njujorku počeli dizajnirajući za fabriku cipela, a Pavlović Barili je postala portretista bogatih i poznatih ličnosti, što je proslavilo i Vorhola.

„Počela je kao slikar tako što je radila portrete holivudskih zvezda, kao što je Rudolf Valentino. To je bilo neuobičajeno u to vreme. Ugledni slikari se nisu bavili portretima zvezda i bogataša. I tu je bila pre svog vremena i preteča Vorhola“, istakla je Herman Sekulić.

Kad su došli u SAD slikari Salvador Dali (1904-1989) i Đorđo de Kiriko (1888-1978) nisu se libili da rade izloge za robnu kuću, a Herman Sekulić je istakla da je tako i Pavlović Barili počela, ali ih je ubrzo prevazišla i postala ilustrator „Voga“.

„Kod nas je dugo vladalo mišljenje, kao, jadna je morala da radi za pare i da se bavi komercijalom kad je stigla u Ameriku i da se odrekne visoke umetnosti. Što je apsurdno i smešno“, ocenila je Herman Sekulić.

Prema njenim rečima, Pavlović Barili je „pramajka srpskog dizajna, što joj niko ne pripisuje i ne odaje punu počast“.

Wikipedia.org/plezirmagazin.net 

Vrata su se otvarala za Pavlović Barili i zahvaljujući njenom ocu, italijanskom operskom kompozitoru i novinaru Bruni Bariliju (1880-1952), a sa druge strane u njujorškom visokom društvu ju je mecena umetnosti milionerka Pegi Gugenhajm predstavljala kao rođaku jugoslovenskog kralja. Naime, njena majka Danica bila je praunuka najstarije Karađorđeve ćerke Save.

„Ona je tinejdžersko vreme provela na dvoru, ali je njena majka bila tretirana kao neka malo bolja sluškinja. Bila je domaćica dvora, preke naravi. I morala je da ode sa dvora“, podsetila je književnica.

Prema njenim rečima, živeći na dvoru Karađorđevića, Pavlović Barili je imala priliku da se modno ugleda na kraljicu Mariju i kneginju Olgu koje su pratile svetske trendove. 

Herman priprema nove knjige

Herman Sekulić je rekla da je srećna što je izašla knjiga „Herman – Quo Vadimus“ o njenom ocu Bogomiru Hermanu (1896-1963) koji je bio suosnivač književne izdavačke kuće “Nolit“ i bio je poznat po polemici sa piscem Miroslavom Krležom.

„Ovo je prva knjiga koja govori istinu i nije prošla kroz partijski, ‘protitovski’ filter. Prvi deo su memoari moje majke o ocu, a drugi deo je istraživača Stefan Gužvice“, navela je književnica.
Herman Sekulić je rekla da priprema knjigu o svom suprugu Milošu Sekuliću (1945-2022) koji je bio arhitekta svetskog glasa i “prvi roker Beograda“ kao član sastava “Iskre“.

Knjiga bi trebalo da se pojavi do kraja godine i o Sekuliću govore značajna imena naše kulture kakva su Irina Subotić, Brana Mitrović i Petar Peca Popović.

Dok priprema i knjigu poezije, Herman Sekulić priznaje da se nada da će uspeti da napiše nešto i o Dragi Mašin (1865-1903), koja to zaslužuje, kao osoba koja „nikad nije želela da bude kraljica, a uvek da bude svetski poznata književnica“.

„Sa 15 godina je prevodila sa francuskog, pisala je po raznim časopisima. Okaljana je i oblaćena, a bila jedna od najlepših devojaka u Srbiji, prevodilac, dobrotvorka iz ugledne porodice – sve ono što mi o njoj ne znamo“, zaključila je Herman Sekulić.

Podelite
error0
fb-share-icon20
Tweet 20
fb-share-icon20
Podeli